Документи Саопштења, изјаве ... Догађаји Линкови Београдски међународни сусрети Управа Издања
Добрици Ћосићу у Москви свечано додељена прва златна медаља Пушкина
NAGRADU koju sam dobio za šezdesetogodišnji književni rad primam sa najdubljom zahvalnošću i uzbuđenjem, jer ona dolazi iz kulture koja predstavlja moju književnu otadžbinu. Ovim rečima Dobrica Ćosić, kao prvi dobitnik zlatne medalje Puškina, zahvalio se na visokom priznanju koje je mu je dodelio Prvi slovenski literarni forum “Zlatni vitez”. Ćosiću je nagrada uručena u Domu ruske dijaspore, u prisutvu moskovske kulturne i književne elite.
- Šest decenija tragam za smislom ljudskog bivstvovanja, najpre kao revolucionar, komunista, a zatim kao pisac romana o ljudskoj sudbini na srpskoj zemlji u 20. veku - rekao je Ćosić u svojoj besedi. - Posle svakog romana, stena mi se survavala na podnožje brega i ja sam ponovo drugu gurao ka vrhu, da sa njega ugledam nepoznato. Šta sam shvatio, šta sam sebi i čitaocima razjasnio o smisliu ljudskog bivstvovanja? Nemam jedan odgovor.
Tragizam čovekovog sudara sa istorijom i ideologijom bio je, kako je Ćosić rekao, osnovna tema njegovih romana:
- U Evropi, Rusiji, na Balkanu, na srpskoj i nekadašnjoj jugoslovenskoj zemlji, sila ideja, religija i ideologija, činila je zla u ime dobra, harala narodnim i ljudskim životima u 20. veku, pretvarajući milione ljudi u zločince i žrtve. Doživljaji u ratu, ljudska stradanja bili su toliko snažni da sam morao u miru da ih ispričam... Prijatelji su mi savetovali da čitam ruske velike pisce koje do tada nisam čitao.Predstavljajući ovogodišnjeg dobitnika nagrade predsednik organizacionog komiteta “Zlatni vitez” Nikolaj Burljajev je rekao da je Ćosić legendarna ličnost i da mu među književnicima nema sličnog u svetu.
- Ćosića neki zovu srpski Tolstoj, mada ja mislim da je primerenije da se zbog svega što je proživeo nazove srpskim Solženjicinom - rekao je Nikolaj Burljajev.Na konferenciji za novinare naš pisac je fascinirao prisutne prisećanjem na Kongres sovjetskih pisaca davne 1954. godine, kada je imao prilike da razgovara sa tadašnjim velikanima. Ruskim piscima se posebno dopalo što je Leonida Leonova nazvao svojim književnim učiteljem.
Otuda i nagrada koja mu se dodeljuje u Rusiji ima poseban značaj:
- Svestan sam da mi je ovo sigurno poslednja nagrada u životu, ali me raduje što sam u novoj Rusiji, gde postoje ljudi koji drugačije i pozitivnije misle o kulturi - kazao je Ćosić.UTICAJ PUŠKINA
NAŠ pisac je ispričao kako se Puškin sreo sa srpskim izbeglicama posle Prvog i Drugog srpskog ustanka u Besarbiji 1820. Oni su mu govorili o borbi i stradanju Srba. Te priče inspirisale su Puškina da napiše pesme “Crni Đorđe” i “Vojvoda Miloš“, a napisao je i pesmu o Karađorđevoj ćerci. O Puškinu su pisali Njegoš i drugi srpski pisci i pesnici, a pod njegovim uticajem bili su i Vojislav Ilić, Jova Jovanović Zmaj, Dučić i mnogi drugi.
- Neće biti prigodno hvalisanje ako kažem da je Puškin svojim značenjem i zračenjem i srpski pesnik - rekao je Ćosić.ROMAN NIJE MRTAV
GovoreĆi o svom stvaralaštvu Ćosić je rekao da čvrsto veruje da roman kao književna vrsta neće izumreti:
- Roman je meni, kao i Malrou, postao sredstvo ovladavanja ljudskom sudbinom. Pratio sam i proučavao promene u romanesknoj formi kod Stendala i Balzaka, Tolstoja i Dostojevskog, Prusta i Džojsa, Tomasa Mana i Foknera... Markesa i Solženjicina, pa do Umberta Eka. Među njima najpredanije prihvatam polifonijsku strukturu romana Fjodora Mihailoviča Dostojevskog.
Вечерње новости, 19. мај 2010.
Крај странице