Документи  Саопштења, изјаве ...   Догађаји   Линкови

Београдски међународни сусрети   Управа   Издања


Две књиге о Десанки: Душке Врховац

и Сергеја Шчеглова у Русији

Povodom 110 godina od rođenja i 15 godina od smrti srpske pesnikinje Desanke Maksimović, u Narodnom pozorištu predstavljene su knjiga i DVD Duške Vrhovac "Moja Desanka".

Knjiga obuhvata stihove Duške Vrhovac, zapise o susretima sa Desankom, izbor sto Desankinih pesama koje je autorka odabrala "za svoju dušu", ali i za knjigu i DVD izdanje, fotografije, kao i detaljnu bio-bibliografiju

Prikazan je i film Duške Vrhovac u kojem stihove govori dramska umetnica Ksenija Jovanović, snimljen u rodnom kraju pesnikinje, Brankovini i objavljen je na DVD izdanju.

Uvod

Među piscima, kritičarima i ostalima iz sveta književnosti, umetnosti i kulture, Desanka Maksimović već decenijama slovi kao najpoznatija, najomiljenija, najveća ili najvoljenija srpska (ranije i jugoslovenska) pesnikinja, a njena poezija odavno se ne meri uobičajenim aršinima smeštanja u vremenske, žanrovske ili generacijske okvire, u granice raznih pokreta ili pripadnosti određenoj grupi. I veoma retko se poredi sa nekim drugim. Oni koji su joj ponešto i osporavali činili su to sa dužnim poštovanjem prema njenoj ličnosti i celini njenog dela.

Rečju, Desanka je postala pojam, samosvojan, čist, jedinstven i neponovljiv, opšte dobro svog jezika i zemlje, narodni pesnik.Verujem da u Srbiji ima veoma malo ljudi, obrazovanih ili nepismenih, starih i mladih, ili dece u školskom uzrastu, koji ne znaju za pesnikinju Desanku Maksimović. Po selima, ako je pomenete, najčešće je odgovor veoma jednostavan: to je ona pesnikinja. Reč ona izgovara se na način koji znači da se varate ako očekujete da seljaci ne znaju za Desanku.

Ove godine navršilo se stotinudeset godina od Desankinog rođenja i petnaest godina od njenog odlaska iz naših atara. Rodila se upravo na današnji dan godine 1898.Nedavno sam, istražujući na internetu, ustanovila da joj pripada i veoma lep i dragocen laskajući rekord: nisam uspela da među značajnim piscima svetske književnosti nađem nekoga kome je posvećen veći broj pesama i stihova drugih pesnika.

Takođe, malo je pisaca u svetskoj književnosti kojima je za raspoznavanje dovoljno samo prezime, još je manje onih kojima je dovoljno samo lično ime, a posebno je to retko kada su žene pisci-pesnici u pitanju. U našoj, srpskoj, književnosti samo prezime za raspoznavanje dovoljno je Crnjanskom (Milošu), Andriću (Ivi), Ćosiću (Dobrici), Nušiću (Branislavu), nadimak Zmaju i Disu, a ime, ako se ne varam, samo Meši (Selimoviću). Među ženama samo njih tri stigle su do tog trona: Jefimija (despotica Jelena), Isidora (Sekulić) i Desanka (Maksimović).

Sa Desankinom poezijom odrastale su brojne generacije, koje su sa njom ulazile u prve ljubavne uzlete i padove, učile se ljubavi prema prirodi i zavičaju, nadanju i veri u dobrotu i lepotu svega što stvori Bog, razumevanju drugih, čovekoljublju, praštanju, patriotizmu...

Desanka nije pesnik moje rane mladosti. Ona je pesnik moje zrelosti. Kada sam, posle njenog pesničkog dela upoznala i njen ljudski lik, plemenit i nesebičan, svetao i veliki, upoznala ga na način gde odanost više ne zavisi od broja fizičkih susreta ni zajedno provedenih dana i sati, niti od godina, usvojila sam je – bez traženja dozvole, sasvim i trajno. Zato vam se u ovoj knjizi ponekad može učiniti da govoreći o Desanki, govorim o sebi, ali i obrnuto, kada govorim o sebi, da u stvari pričam o njoj. To je moja Desanka, ona koja je verovala Solu Belou i njegovom skoro vapaju: "Pišite, samo pišite, ne mislite na žanr!"Jednog dana, kada sam, sticajem dobrih okolnosti, na Desankinom putu poezije i uzajamnog poštovanja i ljubavi, srela veliku glumicu Kseniju Jovanović, poverila mi je svoju već javnu tajnu: i ona je usvojila Desanku, na sličan način, bez traženja dozvole, sasvim i trajno. I ona ima svoju Desanku, a to je ona ista moja Desanka, mada pomalo i različita.

Ova knjiga zapisa i pesama, izbor Desankinih pesama koji sam sačinila i zapis tona i slike na kojem su trajno zabeleženi stihovi velike pesnikinje u interpretaciji jedne od najvećih glumica srpskog teatra jeste Ksenijin i moj omaž Desanki.

Duška Vrhovac

U Beogradu, 16. maja 2008. godine

Књига „Моја Десанка“ садржи краћу поему „Посета Десанки“, ауторкина сећања на велику песникињу, песме из књиге „Сан по сан“ које су довеле до личног контакта између две песникиње, избор од 100 Десанкиних песама и њену обимну биобиблиографију, а на DVD-у је истоимени филм снимљен у Бранковини, у којем стихове Десанке Максимовић (13 песама) и Душке Врховац („Посета Десанки“) казује глумица Ксенија Јовановић. Текст о утицају две српске песникиње на његово стварање написао је Сергеј Шчеглов, аутор прве књиге о Десанки на руском језику, а поговор „У просторима Десанкиног озрачја“ написала је Љиљана Шоп. На корици је слика Милића од Мачве, а у књизи илустрације Косте Бунушевца.

*****
Издавач: Удружење за планирање породице и развој становништва Србије, 2008.

Рецензија и поговор: Љиљана Шоп

Из поговора

„... у овој књизи могу се огледати сви: и они који су познавали Десанку и они који нису успели или стигли да је упознају, али знају њену поезију. И они који су маестрално говорили њене стихове (глумци, рецитатори) и они који су их у школским клупама или самоиницијативно учили напамет, и они који су проучавали критички њено дело да би о њему писали, правили изборе, стицали академске дипломе и звања, и они који су једноставно говорили знамо, то је она песникиња, а да је при том реч она подразумевала да заиста знају њу и када о поезији ништа не знају.“

Љиљана Шоп, У просторима Десанкиног озрачја

U KRASNOJARSKU OBJAVLJENA KNJIGA

O DESANKI MAKSIMOVIĆ

U Krasnojarsku 16. maja je obeležena 110. godišnjica rođenja Desanke Maksimović, publiciste, prevodioca srpske književnosti i magistra filologije Sergeja Ščeglova, čija je nova knjiga o srpskoj pesnikinji u tom gradu predstavljena početkom maja.

U knjizi "Ostaviću vam jedino reči" autor, čija je magistarska disertacija bila posvećena Desanki Maksimović (1898-1993), uvodi čitaoca u svet srpske poezije i umetničke kulture, neraskidivo povezanih u 20. veku sa istorijom ruske emigracije u Jugoslaviji.Uz druge stihove, u knjizi je objavljen i prevod pesme mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija (Radovića) posvećen Desanki Maksimović i sećanje na pesnikinju Miodraga Pavlovića, Stevana Raičkovića, Duške Vrhovac, Slobodana Rakitića i drugih.

Prvi put u knjizi su objavljeni do sada neobjavljivani stihovi "Letopis", „Hor neprijatelja", "Zašto ćutite" napisani 1948. godine u vreme konflikta Staljina i Tita i prvi put su predstavljene i fotografije iz porodičnog albuma, koje je autor dobio od porodice srpske pesnikinje.

U predgovoru knjige šef katedre za slavistiku na Beloruskom državnom univerzitetu dr Ivan Čarota ističe da je Ščeglov uspeo verno da odredi karakteristične crte ličnosti pesnikinje i da izdvoji "znake raspoznavanja" njenog stvaralaštva."Desanka je svojim stvaralaštvom ujedinila predstavnike raznih pokoljenja, različitih profesija, koji žive u različitim zemljama i kontinentima, ujedinila ih je u jednu neformalnu zajednicu ljudi, zaljubljenih u njenu poeziju i u srpsku književnost", kaže Ščeglov.Knjiga je izdata u okviru projekta "Balkanski dnevnik. Sibirski fajlovi", Kulturnog centra "Krasnojarsko Voskresenije", u saradnji sa ambasadom Srbije u Rusiji, Upravom za odnose sa javnošću administracije Pokrajine Krasnojarsk, krasnojarske eparhije Ruske pravoslavne crkve i uz pomoć kompanije "Krascvetmet".

Ščeglov, koji je polovinom 2006. godine izabran za dopisnog člana Akademije nauka i umetnosti, zahvalio je na pomoći i Čaroti i rođakama Desanke Maksimović - Branislavu Milakara i Radmili Petrović, kao i novinaru Alekseju Čurilovu.On je zahvalio i umetnici Olji Ivanjicki, potomku ruskih emigranata, koja je specijalno za knjigu napravila portret Desanke koji krasi omot knjige.

Na poziv Udruženja književnika Srbije, Ščeglov će na jesen učestvovati na 45. Međunarodnom susretu pisaca u Beogradu, kada će predstaviti svoju novu knjigu.Knjiga će, kako najavljuje, biti predstavljena i u ambasadi Srbije u Moskvi, u "Ruskom Domu" u Beogradu, beogradskoj školi "Desanka Maksimović" i u Desankinoj rodnoj Brankovini.


Крај странице